Da se razumemo, odabir oblasti kojom ćete se baviti u životu je veoma bitna. Za većinu oblasti možete jasno da zaključite kolike su vam šanse da uspete u istoj. Međutim, kada rešite čime ćete se baviti, najvažnije je da pronađete najbolji način na koji ćete obavljati posao. Način rada je ono što razdvaja ljude koji su uspešni, od ljudi koji su neuspešni u određenoj oblasti. Oblast kojom ću se baviti je rep lirika. Dakle, isključivo način i kreativnost pisanja rep tekstova.
Slušaoci repa žive u zabludi ako misle da je domaći rep pretežno intelektualna muzika. Zbog čega to kažem? Prvo, zbog najjednostavnijih mogućih tekstova većine repera, u kojima oni ne zalaze u dubinu situacija i događaja koje pominju. Drugo, zbog delova rep tekstova koje slušaoci izdvajaju kao citate, jer u većini slučajeva citiraju najprostije rečenice koje su sigurno i njima samima često pale na pamet. Možda će se pojedini reperi i slušaoci uvrediti, možda neće. Možda mi je namera da ih uvredim, možda nije. Da krenem sa citatima…
Recimo: „Sam pravim svoje pare, ne uzimam ih od tate i mame“. Jedino se u bednoj Srbiji razdvajanje od roditelja smatra razlogom za kurčenje, a ne nečim što se podrazumeva u životu. Jedino reper iz Srbije veruje da je faca ako drugima nabije na nos činjenicu da ne uzima pare od roditelja. Jedino rep publika u Srbiji može da bude toliko ograničena da razdvajanje od roditelja shvata kao najveći cilj u životu. Jeste Srbija bedna za život, ali ovo svakako nije razlog za hvalisanje. Dalje…
„Na ulici sam proveo ceo svoj život, pravio sam sranja ali mi nije krivo“
„Kurve traže ljubav, prave se poštene, a znam da nijednu nije briga za mene“
Itd. itd. znam da kapirate o čemu pričam. Šta je toliko impresivno u ovakvim rimama da ih gotivite do te mere da vam dođe da ih istetovirate? Ovo sam smislio i napisao za 10 sekundi, a verujem da je bar 5 repera snimilo iste rečenice u poslednjih 5 godina. Ovakvi tekstovi su, po svojoj jednostavnosti pisanja, na nivou tekstova turbo-folk pesama koje mrzite. Većina rep pesama ima bukvalno jedne te iste priče pisane na isti način. Kao što u turbo-folku tekstopisci vrte iste kliše priče o ljubavnim raskidima, o ispijanju alkohola sa ciljem prebolevanja bivšeg/bivše, tako i reperi vrte iste priče bez trunke kreativnosti, bez imalo napora da upakuju priču na malo drugačiji, zanimljiviji način, čak i kada pišu o svakodnevnici.
„Život k’o fliper, širi mi ruke, krenem ka njima al’ on ih skupi, skončam u rupi k’o loptica, a žetoni su skupi još da ih kupim, a možda to pogrešno shvatam, to je ustvari odskočna daska, stanem i počne da klacka to mi je samo početna tačka, pa se zaletim…“
Primer kompleksnijeg, kreativnijeg načina za pisanje o tom nekom svakodnevnom „kliše sjebu“ koji je zastupljen u mnogim rep pesmama. Kapiram da ovakvo pisanje ne može da postane mainstream za celu muzičku scenu u Srbiji, ali kako je moguće da bar u srpskom hip-hopu nije najzastupljenije? Znači u hip-hopu, žanru koji vi reperi i slušaoci smatrate toliko inteligentnijim i kvalitetnijim od svega na šta se masa u Srbiji loži. O komplikovanijoj tematici tek ne treba da govorim. Ne možemo da očekujemo da reperi budu inovativni sa tematikom, kada nisu inovativni ni u obradi univerzalnih tema.
Tvrdite da rep šalje poruku i uči ljude, ali vi ne slušate hip-hop jer iz njega učite nešto o životu, već zbog toga što vam on pruža sadržaj vašeg sopstvenog života. Vi zapravo ne želite da čujete nešto novo, a kako ćete naučiti nešto novo ako ga ne čujete. Koliko puta ste nakon slušanja nekih rep pesama morali da „guglate“ značenje pojedinih rima? Nula. Kvalitetna rep pesma treba da vas natera da poželite da saznate nešto više iz određene oblasti. Tada dolazi do učenja o životu, jer tada proširujete svoje vidike. Ako vas jednostavni rep tekstovi bez jedne jedine metafore uče nečemu o životu, vi onda niste ni svesni koliko toga ne znate. Što je najgore, niste ni svesni toga da niste svesni.
Kada pričam o zatucanosti rep publike, moram i ovo da pomenem za kraj – Komentari i reakcije ljudi na onoj FB stranici koja troluje o zaštiti dece od hip-hopa najbolje pokazuju koliko je rep publika u Srbiji ograničena. Ako niste u stanju da shvatite sarkazam, nemojte ubeđivati druge da ste pametniji od onih kojima turbo-folk ispira mozak. Isti ste, jedino po čemu se razlikujete je vrsta muzike koju slušate.
Saša Kostov