Intervju Street Art

Anea

Written by Rista

DSCF4411

Kako je biti dama u sferi gde 99% čine muškarci?

Ja sam prvo crtač,  pa tek onda dama. Tako gledam na celu priču. Osim što imam još jedan X hromozom umesto Y hromozoma, nema tu neke značajne razlike, bar je ja ne doživljavam. Kad se crta radim sve što i ostali.

 

Da li te momci gledaju sa divljenjem ili onako nadmeno?

Divljenje je malo krupna reč. Naravno, postoje oni koji poštuju moje cimanje i celokupan rad, ali se uvek  nadju i oni sa komentarima tipa: „Dobro je za devojku“, „Žena sa sprejem donosi nesreću, kao i žena na brodu“ i sl. Svesna sam kako crtam i jako dobro znam zašto sve to radim, ne zanosim se i stojim po tom pitanju vrlo čvrsto na zemlji. Iz tog razloga se ne obazirem na provocirajuće komentare, niti ulazim u besmislene rasprave tog tipa.

 

Šta te je ubacilo u grafiti svet?

Neslučajni sticaj okolnosti. Na samom početku priče sve to je bio pokušaj da pobegnem od stvarnosti, stvorim svoj svet gde sve zavisi jedino i samo od mene, nešto što niko ne može da mi oduzme. Vremenom sam shvatila da se ne može pobeći od stvarnosti, može se samo odložiti suočavanje sa strahovima. Odlaganje nije rešenje. Grafiti možda nisu beg, ali su savršen način da svu negativnu energiju, bes i tugu prebacim na papir, a potom na zid. Nezamenjiv osećaj. Na taj način ni iz čega stvorim pozitivnu energiju i  snagu da se suočim sa stvarnim problemima i uspešno ih prevazidjem. Naravno, veliki segment čine i moji prijatelji koji me podržavaju od samog početka, kao i ekipa u kojoj su ljudi koji su mi pre svega prijatelji pa tek onda ortaci sa kojima crtam.

30217_1444187514792_1536257280_31097762_5866487_n

Koje umetnike poštuješ i zašto?

Originalne, kreativne, dosledne i uporne. Umetnike koji poštuju sebe i druge. One koji ne izigravaju bogove, zaboravljajući kakvi su bili njihovi početci.

 

Čemu težiš, svaki umetnik ima neki svoj cilj, pa šta je tvoj cilj?

Volela bih da izvučem svoj maksimum, proširim svoje kreativne vidike i naravno da napredujem, upoznam nove ljude slicnih shvatanja i ljubavi prema  grafitima. Sve te linije i boje sklopljene u celinu, imaju svoju poentu. Nekad, neko, negde će shvatiti smisao svega i priča će se dalje nastaviti…

 

Kada crtaš svoj prvi grafit?

2006. godine. Tada je nastala Anea. Medjutim u poslednje 2 godine sam se znatno više angažovala u poredjenju sa prethodnim.

61502_1601648570867_1525667504_31475466_1355293_n

Gde se nalazi tvoj poslednji za sada nacrtani rad?

U Novom Sadu, na Detelinari. U pitanju je produkcija u kojoj je preko izdvojenog segmenta kože, zasebno prikazanih organa i tkiva, kao i njihove povezanosti u jednu nerazdvojivu celinu, povučena paralela sa važnosti timskog rada u ekipi. Video materijal, kao i ostali radovi, uključujući i ovaj poslednji se mogu videti na sajtu ekipe www.npcrew.com

 

Da li te radi adrenalin u nekom trenutku tokom nastajanja grafita počev od skice?

Naravno. Neopisiv osećaj stvaranja nečeg novog.

 

Da li si ikada nekome precrtala grafit? Zašto?

Ne. Poštujem tudji rad i cimanje, a i nemam običaj da radim drugima ono što ne bih volela meni da rade.

 

Gde bi volela da uradiš grafit a još nisi imala prilike?

Zidovi koji su na visokim, pomalo nedostižnim lokacijama. Takodje nisam imala prilike da radim u  inostranstvu.

 

Sa kim bi volela da deliš zid?

Sa pozitivnim i kreativnim osobama sa kojima mogu da imam dobru komunikaciju.

29127_1427407614952_1525667504_31052062_2685352_n

Da li bi sa nekim volela da staneš na crtu, nešto kao battle?

Nisam u fazonu da se sa bilo kim takmičim ili da se dokazujem na taj način. Ne gledam na druge kao na konkurenciju. Niti gledam na grafite kao na takmičenje. Ljudi se iz različitih razloga bave ovim. Uvek će biti onih koji bolje crtaju, ali isto tako i onih koji crtaju lošije. Ne bi mi bio problem da stanem sa nekim na crtu ako bi sticajem okolnosti došlo do toga. Stvar je u tome, da mi bilo kakav ishod takvog battle-a ne bi ništa značio, jer činjenica je da je kvalitet, a i lepota rada ipak u očima posmatrača. Postoji samo jedan never ending battle čiji ishod mi je bitan. Battle u kome sam još uvek gubitnik. To je borba koju vodim sama sa sobom. Tek kada savladam sebe i jednog dana budem u potpunosti zadovoljna svojim radom, bez obzira na mišljenja drugih, znaću da sam pobednik. Znaću da sam postigla nešto više – da sam prevazišla sopstvene granice i cela priča će dobiti novu dimenziju.

 

Koga bi volela da vidiš u ovoj rubrici?

Bilo koga ko ima sta da kaže i nacrta.

 

About the author

Rista

CEO and Founder

Nekada davno pokrenuo My People, a danas My People pokreće njega...

Leave a Comment