Blog

NEDELJNI KOMENTAR: Slušamo i preslušavamo

Written by Rista

Tek što sam došao sa letovanja i probudio se sutradan oko podne, zvao me Relja da svratim na preslušavanje Totalne Kontrole ako sam u mogućnosti. I obzirom da svi znaju kako to izgleda kada pozoveš novinara, odmah mi je rekao da je to drugarsko preslušavanje, bez nekog intervjuisanja, razgovora o albumu i sličnih stvari – to ćemo raditi kasnije. Doduše, to mi je Relja najavio i pre nekih mesec dana, da će biti preslušavanje i da ćemo biti pozvani da prisustvujemo. I to je stvarno predobra stvar, nekako imaš osećaj da si tu među prvima koji će da daju neko mišljenje o albumu u neobaveznom ćaskanju sa izvođačem. Kao nekada kada dobiješ disk pre nego što će da izađe i dok drugi čekaju da se pojavi ti već uveliko znaš sve pesme.

Sećam se tada da smo se Šone i ja vraćali kućama i pričamo o albumu i shvatimo da je svako od nas imao svoje favorite i neka svoja zapažanja

Ne znam tačno kada smo išli na prvo preslušavanje kao My People. Imali smo mi mnogo onih zajedničkih preslušavanja nakon što izađe album pa da prokomentarišemo, imali smo prilike da čujemo neke trake pre nego što će izaći, ali celo preslušavanje sa namerom da se baš čuje mišljenje kako to zvuči pre nego što će izaći izdanje, mislim da je bila Treća Strana Medalje. Tada sam išao da 2 puta čujem album. Jednom samo ja kao tadašnji Marčelov komšija i tamo se skupila ekipica pa hajde da slušamo šta je to novo i kako taj novi zvuk zvuči. Mi tako slušamo, a Marčelo hvata naše reakcije. To mi je rekao kada smo otišli drugi put, dan pre zvaničnog izlaska albuma, da još jednom preslušamo album i uradimo intervju. Uf, taj intervju je jedan od najzlatnijih koje imam na audio snimku, ali se ipak koristi za interne upotrebe jer je priča otišla previše offtopic, pa se u jednom trenutku ne zna šta ja postavljam, šta Marko odgovara, ali znamo da je rakije bilo sve manje. Ali ovde pričamo o preslušavanju, ne o rakijama. Sećam se tada da smo se Šone i ja vraćali kućama i pričamo o albumu i shvatimo da je svako od nas imao svoje favorite i neka svoja zapažanja.

Prvi put kada smo išli da slušamo album i da napravimo neku najavu je Sivilov album Tamna Strana Sreće. Tada smo hteli da uvedemo rubriku Preslušavanje ali nismo. Definitivno je odlično kada tokom prvog slušanja pesama komentarišeš sa samim izvođačima, a oni se nekako ponašaju kao saobraćajci jer te dodatno upute u neke stvari koje drugačije možda ne bi ni primetio. Ili kažu neke stvari koje nikada ne bi ovako iko pitao niti bi možda bile rečene na taj način u nekom od intervjua. Moguće da onda album drugačije slušaš nego što bi inače, ali u svakom slučaju mnogo se više obrati pažnja na neke skrivene poruke, neke prelaze, neku atmosferu…

Bilo je interesantno kada smo išli da slušamo Iz Svemira. Tada su nam puštali pesme, ali ne po redu kako idu nego na preskok. I tada smo zajedno odlučili kada će album izaći. Bilo je mora tad i tad, preslušavanje je došlo kao neka najava, i onda smo se držali tog termina. Drugari iz Kurtoazije kažu da se nismo tada dogovorili oko datuma i svega, da bi verovatno izašao kasnije ili bi se non stop nešto dodavalo, oduzimalo, menjalo… Van Dometa smo takođe išli da preslušavamo pre nego što će izaći, pa je taj dan kada se pojavio taj video bio zbun da li je album ili nešto drugo (verujem da je zbog toga stekao toliko gledalaca u tom trenutku). Napet Šou smo slušali dok još nije bio završen, na kraju zaginuli svi zajedno više nego što treba, ali šta je tu novo…

Jako je bitno sada plasirati proizvod na što kreativniji način

Strukine albume nikada nisam slušao pre nego što će da se pojave. Ako slučajno naletim u studio dok se snima nešto pa čujem koju pesmu, ali nikada nisam slušao pre izlaska. Ali sam znao da će uvek da mi pošalje disk, link čim izađe sa obaveznim komentarom „Mislim da će ti se ovo svideti“, „Ovaj nije baš u onom fazonu kako ti voliš…“ i slično. Jednostavno, Struka je dovoljno naslušan da zna kome šta leži i zna kako će ko da reaguje na njegove pesme na osnovu onoga što taj privatno favorizuje, pričamo naravno o ljudima koji su mu bliski a ne o slučajnom slušaocu.

Preslušavanje je dobra stvar. Mislim da bi svi to trebali da rade, nekako produžiš famu oko albuma. Da li ćeš uraditi javno preko aplikacije ili tajno u zatvorenom krugu ljudi, to je stvar odluke i svaka je ispravna. Dobra je fora pozvati ljude iz što više sfera, medija, pa da preslušaju. Na neki način praviš promociju albuma pre promocije u medijima i sa drugarima a da već nije izašao. Jako je bitno sada plasirati proizvod na što kreativniji način, a reklama od usta do usta, ili slušao sam juče album a on tek treba da izađe, je uvek zlata vredna. Jednostavno, pravi se ta neka neizvesnost oko samog albuma. Daje mu se na većem značaju.

masa pogreši i samo izbaci album, potrebno je najavljivati, praviti vest ni iz čega i tako napraviti još jači hajp oko njega

U poslednjih godinu dana imam tu čast da albume čujem pre izlaska jer zbog digitalne distribucije albume dobijem pre izlaska. Tako mora da bi sve bilo spremno na vreme. I obično te albume vrtim na mp3 plejeru dok ne izađu, onda više nisu tako ekskluzivni. Onda ostaju u plejeru zajedno sa nekim novim „netaknutim“.

Uvek kada pričam sa nekim ljudima koji tek treba da izbace album, kažem im da nas pozovu na slušanje albuma pa da smislimo šta ćemo da napravimo i da li će to biti u nekoj privatnoj varijanti (kao Totalna Kontrola) ili u poslovnoj varijanti (kao Tamna Strana Sreće, Van Dometa, Iz Svemira…). Takođe, na taj način se dodatno promoviše sam album. Jer masa pogreši i samo izbaci album, potrebno je najavljivati, praviti vest ni iz čega i tako napraviti još jači hajp oko njega. Ali naravno, ne postoji pravi način, svačiji način je pravi i ispravan. A nas znate, samo nas pozovite i mi ćemo da dođemo, da slušamo. Eto, zahvaljujući preslušavanjima, premijerama pre premijera i sada je ovaj komentar napisan.

A inače, zovu nas i na snimanje spotova, ali o tome neki drugi put…

Ivan Ristić
rista@mypeople.in.rs

About the author

Rista

CEO and Founder

Nekada davno pokrenuo My People, a danas My People pokreće njega...

Leave a Comment